LJETNI I ZIMSKI RASPUSTI
Dječji dom “MLADOST “ iz Bjele kod Herceg Novog, CRNA GORA
U ovom dijelu , želim da napravim osvrt na nasa desavanja u toku ljetnjeg i zimskog raspusta , kao i vrijeme koje provodimo van Dječjeg doma .
Moja –naša djeca su djeca sa smetnjama u razvoju , najjcesce je to ADHD poremecaj , djeca sa elementima Autizma i ostalih vrsta poremećaja , koja ih ometaju u normalnom odrastanju, učenju i komunikaciji sa ostalim vršnjacima. Sa osobljem koje radi sa njima u Dječjem domu- Domu za nezbrinutu djecu bez roditeljskog staranja , sa ljudima u okruženju iz našeg mjesta , iz naše Bijele . Gotovo svake godine imam po jedno ili dvoje djece koji imaju i Epilepsiju , slabovidi su i pored toga sto su emotivno , oni su i medicinski prosto zapusteni ( što stručni Medicinski tim u Domu , pokušava da drži pod normalom).
U toku oba raspusta , imamo aktivnosti kojima se moja djeca jako raduju , koja im donose puno srece, obilje zadovoljstva i sto je najvažnije osmijeh na njihovim malim licima . Najčešće su to djeca , koja su zlostavljana u svojim matičnim porodicama i koja su iz tog razloga dospjela u Dječiji dom ili djeca koja su vidjela ubistvo jednog ili oba roditelja , djeca koja nisu znala za dobro , ni da to dobro uopšte postoji !
Nastojim da im svojim prisustvom , darujem svu ljubav koju imam, svu srecu i radost , razumjevnje podrsku i sigurnost .
Nevjerovatno brzo, počinjemo da disemo zajedno , nevjerovatno brzo pocinjemo da razmiljamo na nas način pun ljubavi i blagostanja, nevjerovatno brzo se opuštaju i stiču moje povjerenje .
To su djeca , koja su veo0ma zahtjevna , sa jedne strane , a opet sa druge opuštaju i smiruju i mene samu. Rad sa njima ne doživljavam kao rad, vec kao jedno ogromno zadovoljstvo , jedan korak naprijed u njihovo bolje sjutra , jedan nevjerovatan osjećaj pripadnosti , koji me veseli , raduje, daje mi ogromnu snagu, volju, energiju za dalje. Za nove ideje i nova stvaranja .
Ljetne raspuste provodimo :
-odlazeći na izlete brodom po našem Bokokotorskom zalivu
-šetnjama nasim prelijepim šetalištem , koje je tada prepuno turista i djece iz skoro svih krajeva Svijeta
-posjećujemo i okolna mjesta , upoznajući tako i širu okolinu
-obavezno po mom planu imamo posjetu i dječjim predstavama van Doma
-vožnju vozićem
-odlazak na ringišpil koji je u Igalu i udaljen od nas 10-tak km. Kolima ih dovodim kod nas kući , a na ringišpil idemo gradskim prevozom, tako ujedno ucimo i ponašanje u autobusu
Za vrijeme zimskog raspusta , smo isto tako aktivni :
-posjećujemo dječje predstave
-idemo u šetnje , kod nas ima pregršt sunačanih dana tokom godine i tokom zime
-kad je vrijeme ružno, mi onda kod nas kuci u toplini doma, igramo corave bake, društvene igre ( Čovječe ne ljuti se , domine)
-nastojim da provodimo sto više vremena u prirodi i da kroz igru i šetnju ucimo
Imamo u planu :
-da obidjemo , naša predivna sela u zaleđu Boke Trebesin, Mojdež, da odemo na Žvinje…
-da obidjemo planinaske masive, naših prelijepih palanina u okruženju, Lovćena i Orjena .
Oni su jos uvijek mali, njima je najvažnije da smo zajedno , izlete i ideje osmišljavam sama , osim kad idemo svi zajedno sa djecom koja rade na ostalim našim projektima !
Ono što je veoma važno , jeste da smo prihvaćeni svuda, da smo pobrali simpatije svih mještana , da to djecu čini srećnim. Razgovaraju sa našim starim Bjeljanima, od nji i ja kao i oni uvijek nešto novo i saznamo i naučimo.
Kad šetam sama, uvijek me pitaju gdje su mi moja djeca, iako znaju da su moji sinovi vec odrasli i svoji ljudi , osim Vuka koji ima 13 godina. Mada je i on rastom veliki, trenira vaterpolo, igra folklor , ide na vjeronauku i odličan je đak Osnovne Škole ovdje u Bijeloj, Marko srednji moj sin je pomorac, a Petar –najstariji , živi i radi u Beogradu i završava trecu godinu Doktorskih studija Matematike.
Svi mi radimo sa djecom , oni vole , bas jako vole moje sinove . Doživljavaju ih kao dio nas, kao dio našeg tima !
Jer mi smo tim, mi smo ekipa, mi smo najveca sreca i radost u njihovim životima !
Radeći sa njima, dolazim do zaključka , da djeca koja rade samnom i pripremaju se za školu, izmedju sebe postaju jako vezani, postaju bliski , da su cak i oni tim u odnosu na ostalu zdravu djecu u Domu , koja su sa njima u grupi i porodici . Postaju veoma važni i odvažni , jer uče sa tetka Lelom, kako oni mene zovu . To jedina odskočna daska koju imaju !
Ljubav je nešto što nas pokreće, prvenstveno ljubav , pa pažnja , razumjevanje, iskrenost , osjećaj pripadnosti .
Jer sve sto se više dijeli ima ga manje, jedino ljubav što se viče dijeli ima je sve vise i vise, najvise !
Pored edukacije , koja se ne može odvojiti od normalnih životnih okolnosti , bar kod ove djece , a moje je iskustvo i moje mišljenje ni kod ostale. Poklanjam djeci , pažn ju , vrijeme , ljubav u svim situacijama u kojima se nalazimo i na svim mjestima .
Učim ih primjerom, jer tako najbolje uče. Ne vrijedi , da roditelj govoriti djetetu kako je pušenje šteteno po zdravlje, ako je roditelj pušač. Oni uče posmatrajući mene i moje ponašanje i ponašanje djece iz okruženja. Vrlo dobro znaju da ocjene , kad se neko ne ponaša lijepo ,
ni primjereno uzrastu !
Komentarišemo i to i to je učenje i to životno , jako vrijedno !
Djeca uče ono što vide. Ako im pružamo ljubav, pažnju, razumijevanje i podršku, ona će iz toga naučiti da je jedino ispravno postupati tako kako mi postupamo sa njima.
Djeca s posebnim potrebama imaju pravo kao i sva ostala djeca na:
– igru
– druženje
– izbor
– osamu
– različitost
– uvažavanje
– posebnosz i zadovoljavanje primarnih i posebnih potreba
– za sigurnošću o za pripadanjem
“Djeca nisu bojanke. Ne možeš da ih ispuniš svojim omiljenim bojama.”
“Djeca – to su naše sutrašnje sudije.”
“Djeca su mudra. Na ljubav će odgovoriti ljubavlju !!!!!!
“Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku.”
POKUŠAVAM I SIGURNA SAM DA USPIJEVAM DA OSTAVIM NAJBOLJU MOGUĆU BILJEŠKU. Njih treba doživjeti , živjeti i beskrajno voljeti , da je samo to , pa je dovoljno !
NVO ~ RIZNICA MLADOSTI ~
Saradnik na projektu VRIJEME JE ZA ŠKOLICU
Korović Jelka -Lela